Meissner [mại'snəɹ], Walther, njemački fizičar (Berlin, 16. XII. 1882 – München, 15. XI. 1974). Studirao je strojarstvo na Tehničkoj visokoj školi u Charlottenburgu (danas Tehničko sveučilište Berlin), zatim matematiku i fiziku na Sveučilištu u Berlinu gdje je 1907. stekao doktorat (kod Maxa Plancka). Radio je u Državnom zavodu za fiziku i tehniku u Berlinu (1908–34) i na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (1934–52). Bavio se niskotemperaturnom fizikom te je konstruirao (1922–25), kao treći u svijetu, uređaj za ukapljivanje helija. Otkrio je da tantal, torij, titanij, vanadij i bakrov sulfid imaju supravodljiva svojstva. S njemačkim fizičarom Robertom Ochsenfeldom (1901–93) otkrio je efekt izbacivanja magnetskih polja iz supravodljivog materijala (Meissnerov efekt) na temperaturama nižima od kritične, na kojima se supravodljivost pojavljuje (1933).
Bio je član Akademije znanosti u Göttingenu od 1938. te njezin predsjednik 1947–50., a 1965. osnovao je Središnji institut za istraživanja u niskotemperaturnoj fizici u Garchingu, koji od 1982. nosi njegovo ime.
