Brković, Jevrem, crnogorski književnik i publicist (Seoca, Piperi, 29. XII. 1933 – Podgorica, 24. I. 2021). Završio Višu novinarsku školu u Sarajevu, odakle je otišao u Beograd, gdje je radio u Institutu za međunarodni radnički pokret te kao novinar u Borbi i Novostima. Osnovao je i vodio Pionirsko pozorište u Podgorici, bio pokretač i urednik biblioteka koje su 1950-ih objavljivale crnogorske pjesnike te urednik kulturnoga programa Radio-Titograda. Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore (1984–91). U prevratnim okolnostima 1991., nakon što je bio politički proganjan i optužen za nacionalnu izdaju, odlazi u emigraciju, za koje većinom djeluje i objavljuje u Hrvatskoj. Autor je opsežna i žanrovski raznolika književnoga djela te bogata publicističkoga opusa. Temeljni je korijen njegove poetike potraga za dukljansko-mediteranskim ishodištem crnogorskoga identiteta, zbog čega je u matičnoj kulturi prihvaćen kao najpotpuniji književni promicatelj mentaliteta i običajnosti crnogorskoga naroda. U pjesništvu je blizak mitskomu i arhajskomu, u duhu njegoševske tradicije i kulta zavičajnosti (Retorika kiše, 1954; Raport večnosti, 1958; Osobine noći, 1962; Brđanska zemlja, 1973; Brđanski Homer je mrtav, 1975; Bašta starca Radosava, 1980; Kučkini sinovi, 1984; Dukljanske molitve, 1991; Pjesnik s potjernice, 1997). Od 2007. objavio je četiri sveska opsežnih Dnevnika, u kojima potanko dokumentira osobna i društvena zbivanja tijekom 1990-ih. U publicistici se afirmirao kao oštar polemičar i komentator političkih zbivanja (Anatomija morala jednog staljiniste, 1988; Lideri, udbaši, generali, 1990; Unakaženo lice demokratije, 1991; Prljavi rat, 1992). Među nefikcijskim djelima posebno se ističu Glosarij (1995) i Dukljanski epistolarij (1996), svojevrsni kompendiji crnogorske kulture. I u romanesknom opusu (Pantelej na drijenu, 1990; Monigreni, 1992; Kamenštaci, 2001), koji obilježuju jaki slojevi povijesnoga pamćenja, potvrdio se kao izrazit predstavnik dokumentarne fikcije, s ciljem literarnoga posredovanja crnogorske samobitnosti. Redoviti član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti bio je od 2018.
