Filelfo [filε'lfo], Francesco, talijanski humanist (Tolentino, Macerata, 25. VII. 1398 – Firenca, 31. VII. 1481). Nakon studija u Padovi boravio u Carigradu i učio grčki, koji je potom od 1429. poučavao u Firenci; ondje se svojim komentarima Božanstvene komedije pridružio pohvalnim sudovima kojima je humanist L. Bruni vrednovao Danteovo djelo. Protivnik Medicija, 1433. odlazi u Sienu, Bolognu, a zatim u Milano te postaje najznačajnijom pojavom lombardijskoga humanizma. Prevodio Aristotela, Ksenofonta i Plutarha, a njegov komentar Petrarkina Kanconijera doživjet će mnoga tiskana izdanja. Na latinskome piše spjev Sforzijada (Sphortias, 1450–73., u čast milanskomu vojvodi Francescu Sforzi), Ode (Odae, 1498), dijaloge, stotinjak satira, epigrame i rasprave. Javni uspjeh i pozornost privukao je polemikama. Njegovi su sinovi Gian Mario, humanist, i Ksenofont, kancelar Dubrovačke Republike.