Haznadar, Zijad, hrvatski inženjer elektrotehnike (Banja Luka, BiH, 29. X. 1935 – Zagreb, 2. X. 2021). Diplomirao je 1959. i doktorirao 1964. na Elektrotehničkome fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu, gdje je radio (1960–2006), bio redoviti profesor od 1977., profesor emeritus od 2007. Bavio se teorijom elektromagnetskih polja, razvijanjem numeričkih postupaka za opisivanje elektromagnetskih polja, njihovom primjenom i projektiranjem uz pomoć računala (CAD), pa je 1990. izgradio laboratorij. U suradnji sa Željkom Štihom objavio je udžbenike Elektromagnetizam I i Elektromagnetizam II (1997), za koje je dobio Nagradu »J. J. Strossmayer«. U Amsterdamu je, sa Željkom Štihom, objavio monografiju Elektromagnetska polja, valovi i numeričke metode (Elektromagnetic Fields, Waves and Numerical Methods, 2000). Dobio je Nagradu za znanstvenoistraživački rad »Nikola Tesla« (1988), nagrade »Hrvoje Požar« i »Josip Lončar« (1997), »Fran Bošnjaković« (2003) i Državnu nagradu za znanost za životno djelo (2004). Bio je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (od 1993) i inozemni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (od 2002).
