Musić, Ivan, hercegovački vojvoda (Klobuk kraj Ljubuškoga, 24. XII. 1848 – Beograd, 1888). U franjevački novicijat ušao u Širokome Brijegu. Studirao medicinu u Istanbulu, a bogosloviju završio u Ostrogonu. Župnik u Ravnu u Hercegovini 1873–75. Na čelu ustanka seljaka oko Krupe i Dračeva na Neretvi 1875. S 400 boraca držao je oslobođeno područje (15 sela) do kraja ustanka. Premda nije poduzimao veće akcije, držao je put prema moru (Klek) i tako povoljno djelovao na razvoj ustanka. Kada su 1876. Srbija i Crna Gora zaratile s Osmanskim Carstvom, dobio je od crnogorskog kneza Nikole naslov vojvode popovskoga (prema Popovu polju), ali se nakon proglasa o ujedinjenju Bosne i Hercegovine sa Srbijom sve više priklanjao Austro-Ugarskoj Monarhiji i potkraj 1876. primio njezinu pomoć. Otada je bio za priključenje Bosne i Hercegovine Monarhiji pa je pomogao u osvajanju Stoca za okupacije 1878. Iduće je godine pobjegao u Crnu Goru i otud 1881. u Srbiju, gdje je radio kao službenik.