Porzig [pɔ'rci], Walter, njemački jezikoslovac (Ronneburg, 30. V. 1895 – Mainz, 14. X. 1961). Bavio se klasičnom filologijom i poredbenom lingvistikom. Zajedno s J. Trierom, Leom Weisgerberom, Gunterom Ipsenom i drugima jedan je od utemeljitelja semantički orijentirane lingvistike (inhaltsbezogene Sprachwissenschaft) u Njemačkoj između dvaju svjetskih ratova. Proslavio se popularnom knjigom Čudo jezika (Das Wunder der Sprache, 1950), a vrlo je cijenjena bila i njegova knjiga o indoeuropskim dijalektima Podjela indoeuropskoga jezičnog područja (Die Gliederung des indogermanischen Sprachgebiets, 1954). Opisujući sintagmatske odnose između imenice i pridjeva odnosno glagola, definirao je pojam jezičnoga polja (sprachliches Feld) koji je imao važnu ulogu u razvoju strukturalističke semantike.