Riba i Bracons [r:i'βə i βrəkɔ'ns], Carles, španjolski pisac katalonskoga jezičnog izraza (Barcelona, 23. IX. 1893 – Barcelona, 12. VII. 1959). Studirao pravo i književnost u Barceloni i Madridu. Djelovao je kao pjesnik, prevoditelj, leksikograf i književni kritičar. Bio je veliki zagovornik afirmacije katalonske nacionalne kulture; izvršio je znatan utjecaj na mlađe katalonske književnike. Kao republikanac živio u progonstvu (1939–43). Njegove najpoznatije zbirke pjesama (Strofe – Estances, 1912., Biervilske elegije – Elegies de Bierville, 1943., i Divlje srce – Salvatge cor, 1952) odlikuje hermetičnost i probranost izraza. Prevodio na katalonski djela Homera, Plutarha, Euripida, Vergilija i Sofokla.