selekcija, umjetna, postupak kojim čovjek mijenja svojstva populacijâ životinja i biljaka nazvanih pasminama (sortama) i hibridima. Programima selekcije postavljaju se ciljevi koji se postižu primjenom selekcijskih metoda. Mijenjanje svojstava pasmina ostvaruje se mijenjanjem udjela pojedinih → alela unutar pasmine. Rezultat selekcije (R) postiže se po formuli R = sd × h². Selekcijski diferencijal (sd) ostvaruje se izborom roditelja buduće generacije kojima su svojstva bolja u odnosu na prosjek populacije, sukladno postavljenim selekcijskim ciljevima. Heritabilitet (h²) udio je aditivne varijance u fenotipskoj varijanci (Va/Vp) i različit je za različita svojstva. Tim načinom selekcije iskorištavaju se genski efekti. Uz njih izvori su genetičke varijabilnosti i interakcije gena, pa se svojstva u populacijama mijenjaju i kreiranjem kombinacijskih vrijednosti. Postupkom hibridizacije formiraju se populacije hibrida. Hibridi su križanci dviju ili više → linija. Unutar linija izbor jedinki za rasplod obavlja se na temelju svojstava potomaka križanaca. U pravilu, svojstva unutar linija opadaju, a križanci takvih linija znatno su viših proizvodnih svojstava. Tako npr. ako linije kokoši proizvode godišnje oko 240 jaja, križanci tih linija proizvest će više od 280 jaja. Učinak hibridizacije maksimalan je samo u prvoj generaciji. U poljoprivr. proizvodnji formirane su specijalizirane organizacije koje se bave samo proizvodnjom rasplodnih životinja u stočarstvu, odn. sjemena u biljnoj proizvodnji. Uspješna poljoprivr. proizvodnja postala je nezamisliva bez korištenja genetički kvalitetnih životinja i sjemena.
Metode umjetnoga prenošenja pojedinih gena iz jedne vrste u drugu, stvaranjem → transgeničnih životinja i biljaka, sve se više koriste unatoč prilično velikom otporu prema tzv. genetički preinačenoj hrani. (→ genetičko inženjerstvo)
