STRUKE:

bura

bura (grč. βορέας: sjevernjak), jak, suh i hladan, mahovit (naglo mijenja smjer i brzinu) i turbulentan vjetar s kopna, koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora. U unutrašnjosti za bure pušu umjereni sjeverni i sjeveroistočni vjetrovi s kopna koji se ubrzavaju prelazeći preko planinskih lanaca, osobito na mjestima gdje postoje sniženi gorski prijevoji (npr. Senjska vrata), pa se pritom bura pojavljuje kao padajući, slapovit vjetar, tj. ima izrazitu, prema dolje usmjerenu komponentu gibanja. Bura puše više dana, rijetko 2 do 3 tjedna (s prekidima), i jača je noću, a na našoj obali može katkad dosegnuti i orkansku jakost. Najjača je na području Tršćanskog i Kvarnerskog zaljeva, u Velebitskom kanalu, osobito kraj Senja, u Ninskom zaljevu, Kaštelanskom zaljevu i kraj uvale Vrulje (između Omiša i Makarske). Na obali od Trsta do Dubrovnika česte su bure s brzinama od 20 do 35 m/s, koje prekidaju promet na izloženim mjestima i između obale i otoka. Dosad najveća brzina bure od 59 m/s izmjerena je 1996. na krčkome mostu. U kanalima je opasna za manje brodove jer se može pojaviti iznenada, gotovo bez ikakva predznaka, i odmah zapuhati orkanskom snagom. Učestalost bure smanjuje se od sjevera Jadrana prema jugoistoku. Na moru bura svojim udarima raspršuje morsku vodu u vrlo sitne kapljice i pjenu stvarajući tanak, magličast sloj, tzv. dimljenje mora (fumarea). Prema otvorenom moru brzina bure se smanjuje i mahovitost slabi, ali su valovi sve veći. Ciklonalna bura (bura scura, mračna bura) nastaje kada se nad Sredozemnim morem nalazi izraženo polje sniženoga tlaka (ciklona), a nad istočnim dijelom europskoga kontinenta anticiklona. Praćena je oblačnim, kišovitim, čak i snježnim vremenom. Anticiklonalna bura (jasna bura, vedra bura) nastaje kada nad europskim kontinentom postoji jako izražena anticiklona, koja se pruža i do naših krajeva, dok je nad Sredozemljem slabije izražena depresija. Vidljivost za vrijeme i nakon anticiklonalne bure jako je dobra, a vrijeme vedro i suho. Bura mehaničkim djelovanjem, sušenjem tla i stvaranjem posolice onemogućava razvoj vegetacije na izloženim sjevernim dijelovima pojedinih otoka sjevernoga Jadrana. Slični vjetrovi pojavljuju se i u drugim dijelovima svijeta: na sjeveroistočnoj obali Crnoga mora, na obali Bajkalskoga jezera (sarma), na oceanskim obalama Japana (oroši), u Novoj Zemlji i drugdje.

bura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10210>.