Char [ša:ʀ'], René, francuski pjesnik i esejist (L’Isle-sur-la-Sorgue, Vaucluse, 14. VI. 1907 – Pariz, 19. II. 1988). Sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu i u pokretu otpora. Od A. Rimbauda i nadrealizma naslijedio je smjelost, neočekivane metafore, a nadasve strasno shvaćanje pjesničkoga stvaralaštva. Nakon razdoblja potpune privrženosti nadrealističkomu pokretu, 1935. odustaje od zajedničkoga djelovanja. Najvažnija je zbirka iz prvoga razdoblja Čekić bez gospodara (Le Marteau sans maître, 1934) u kojoj se preciznim jezikom istražuju dubine nesvjesnoga. Zbirka Hipnosove stranice (Feuillets d’Hypnos, 1946) veliča uspravnost čovjeka naspram užasu rata i poniženju okupacije. Ljubavna poezija životna je i stvarna, puna treperave senzualnosti i čežnje koja uvijek iznova potire osjećaj apsurdnosti i očaja. Cijelo je njegovo pjesništvo prožeto mišlju o apsolutu, u dosluhu sa zemljom i čovjekom: Sunce vodâ (Le Soleil des eaux, 1949), Traženje osnovice i vrha (Recherche de la base et du sommet, 1955), Zatvoreni prozori i vrata na krov (Fenêtres dormantes et porte sur le toit, 1979) i dr.