Courbet [kuʀbε'], Gustave, francuski slikar (Ornans, 10. VI. 1819 – La Tour-de-Peilz, Švicarska, 31. XII. 1877). Predstavnik i začetnik realističke škole u francuskom slikarstvu. Učio kod A. Hessea i A. Steubena, a formirao se kopiranjem španjolskih i flamanskih slikara u Louvreu. Prvotno sklon romantici (Ranjenik, 1844), nastojao je svoje djelo osloboditi konvencionalnih formi i akademskih shema pa se u potpunosti predao studiju prirode, objektivnom i realističkom prikazivanju svakidašnjice, slikajući u početku motive iz života radnika i seljaka (Tucači kamena, 1849; Žena što prosijava žito, 1855). Minimalnim sredstvima kompozicije, vertikalama i horizontalama, postiže epsku veličinu i monumentalnost. U njegovu velikom opusu dominiraju figuralne kompozicije (Pokop u Ornansu, 1849–50; Susret, 1854; Atelijer, 1855), koloristički bogati krajolici i marine, portreti (Pierre-Joseph Proudhon s djecom, 1865) te mrtve prirode (Mrtva priroda s jabukama, 1867). U nastojanju za što jačom ekspresijom Courbet naglašava jedrinu volumena i gradi plastičan prostor u osnovnim oblicima geometrijskih tijela, čime anticipira P. Cézannea. Odbacivanjem literarnih predložaka i okretanjem prema stvarnomu svijetu je snažno utjecao na E. Maneta i impresioniste; djelovao je osobito na njemačke slikare münchenskoga kruga (H. Thoma, W. Leibl), a preko njih i na hrvatske slikare koji su se školovali u tom krugu (M. Cl. Crnčić, J. Račić, M. Kraljević, V. Becić). U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u Zagrebu čuva se njegova slika Planinsko jezero. – Po uvjerenju socijalist, revolucionar i pristaša P. J. Proudhona, bio je osuđivan zbog svoje političke djelatnosti, emigrirao 1873. u Švicarsku, gdje je i umro.
