struka(e):

crkveno pjevanje, u kršćanskom kulturnom krugu, iznošenje pjevom duhovnoga teksta na raznim jezicima u okvirima liturgije. Na Istoku su vrlo stari bizantski i melkitski (sirski) pjev, a na Zapadu predgregorijansko ambrozijansko, beneventansko, starorimsko i mozarapsko pjevanje. Načini su starokršćanskog pjeva antifonalno i responzorijalno pjevanje. Uz gregorijanski monodijski repertoar postupno se od IX. st. razvija i višeglasje. U renesansi se uz katolički pjev javljaju i koralni repertoari protestantskih crkava (luteransko, anglikansko, kalvinističko i dr. pjevanje). U novije se doba razvija pjevanje tzv. mladih crkava, posebno u supsaharskoj Africi.

Citiranje:

crkveno pjevanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/crkveno-pjevanje>.