Curtius [ku'rcius], Ernst Robert, njemački romanist i književni teoretičar (Thann, 14. IV. 1886 – Rim, 19. IV. 1956). Profesor u Marburgu, Heidelbergu, Bonnu. Posrednik između njemačke i stranih književnosti, osobito francuske (studija o Balzacu). Poslije proučavao latinsku književnost srednjega vijeka i njezine odraze u novijoj europskoj književnosti. Djelom Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje (Europäische Literatur und lateinisches Mittelalter, 1948) snažno je utjecao na europsku književnu teoriju i kritiku kao zagovornik kulturnog i duhovnog europskog jedinstva. Blistavi znalac i tumač ključnih modernih pisaca (A. Gide, M. Proust, P. Valery, T. S. Eliot), pokazuje najbolje značajke njemačke filološke i filozofske tradicije, osobito u djelu Kritički eseji o europskoj književnosti (Kritische Essays zur europäischen Literatur, 1950).