daljinsko mjerenje

daljinsko mjerenje ili telemetrija, mjerenje pri kojem je osjetnik na mjernome mjestu odvojen, a često i udaljen od pokaznika ili zapisivača, a primjenjuje se kada je mjerno mjesto nedostupno ili neprikladno za izravno mjerenje. Udaljenost između mjernoga mjesta i pokaznika može biti velika (mjerenja s pomoću svemirskih letjelica), ali i razmjerno mala kada se mjeri u odvojenom prostoru (u onečišćenim prostorima, na mjestu s visokom temperaturom, na pokretnim predmetima) ili u unutrašnjosti ljudskog tijela, strojeva i sl. Mjerni se podatci mogu prenositi mehanički, električki ili elektromagnetskim zračenjem. Danas je taj prijenos najvećim dijelom radiofrekvencijski, i to u digitalnom obliku, jer se tako postiže najveća vjernost prijenosa podataka i na velike udaljenosti, gotovo bez smetnji i izobličenja.

Osjetnik, koji se nalazi na mjernome mjestu, može za mjerenje neelektričnih veličina biti ujedno i pretvornik ili se uz njega nalazi pretvornik informacije u električni oblik. Pri radijskom prijenosu, iza osjetnika slijedi modulator ili analogno-digitalni pretvornik te odašiljač, a na prijamnome mjestu prijamnik i obrađivač informacije u izlazni oblik (pokazivanje, zapisivanje, memoriranje i sl.).

Daljinska se mjerenja ne primjenjuju samo za mjerenje, nego i za nadzor i daljinsko upravljanje, i to kao povratna veza u proizvodnim procesima ili upravljačkim odlukama i naredbama prema izvršnim uređajima. U mnogim suvremenim primjenama daljinski izmjereni podatci služe kao ulazne informacije ili naredbe računalnih programa za upravljanje i nadzor proizvodnih i drugih procesa.

daljinsko mjerenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13775>.