Day-Lewis [deilu:'is], Daniel, britanski glumac (London, 29. IV. 1957). Sin pisca Cecila Day-Lewisa i glumice Jill Balcon (djed mu je producent Michael Balcon). Glumu je učio u Bristol Old Vic Theatre School (1977–79). Od 1979. do 1989. nastupao je u kazalištu, glumeći podjednako u suvremenom i klasičnom repertoaru, npr. naslovne uloge u dvjema adaptacijama Drakule Brama Stokera (1981. i 1984) te u Shakespeareovim tragedijama Romeo i Julija (1983) i Hamlet (1989). Na filmu od 1982. Elegantne pojave, visok i vitak, nakon sporedne uloge kolebljiva pomorskog časnika u Bountyju (Roger Donaldson, 1984) istaknuo se interpretacijama reformiranoga skinheada koji započinje međuetničku homoseksualnu vezu u Mojoj prekrasnoj praonici (My Beautiful Laundrette, 1985) Stephena Frearsa, uštogljenoga dendija u Sobi s pogledom (A Room With a View, 1985) Jamesa Ivoryja te, prvi put u glavnoj ulozi, darovita kirurga i zavodnika u Nepodnošljivoj lakoći postojanja (The Unbearable Lightness of Being, 1988) Philipa Kaufmana. Sklonost zahtjevnim ulogama te minucioznom pripremnom procesu pogotovo je očitovao Oscarom nagrađenim tumačenjem Christyja Browna, irskoga pisca i slikara s cerebralnom paralizom, u drami Moje lijevo stopalo (My Left Foot, 1989) redatelja Jima Sheridana, s kojim je ponovno surađivao u zapaženim političkim dramama U ime oca (In the Name of the Father, 1993) te Boksač (The Boxer, 1997), o konfliktima u Sjevernoj Irskoj. Status jednoga od najistaknutijih karakternih glumaca potkraj XX. i početkom XXI. st. potvrdio je – umješno ovladavajući manirizmima i naglascima – tumačeći američke likove uglavnom u kostimiranim i povijesnim filmovima, često adaptacijama: isprva protagonista rastrganih između ljubavi, dužnosti i morala – pograničnog izviđača u Posljednjem Mohikancu (The Last of the Mohicans, 1992) Michaela Manna, konformističkog odvjetnika iz visokoga društva u Dobu nevinosti (The Age of Innocence, 1993) Martina Scorsesea te ponosnog zemljoposjednika čiju suprugu optuže za vještičarenje u Vješticama iz Salema (The Crucible, 1996) Nicholasa Hytnera, zatim kreacijama temperamentnih sociopata – krvoločnog vođe bande u Scorseseovim Bandama New Yorka (Gangs of New York, 2002) i beskrupuloznoga naftaša u drami Bit će krvi (There Will Be Blood, 2007., Oscar za glavnu ulogu) Paula Thomasa Andersona – te naposljetku Abrahama Lincolna u Lincolnu (2012., Oscar za glavnu ulogu) Stevena Spielberga i perfekcionističkoga londonskoga modnog dizajnera u Andersonovoj melodrami Fantomska nit (Phantom Thread, 2017). Pomno birajući uloge (snimio je svega 21 film), povukao se 2017., no nastupio je u drami Anemona (Anemone, 2025) u režiji svojeg sina Ronana (r. 1988), s kojim supotpisuje scenarij. Jedini glumac s trima Oscarima za glavnu ulogu, 2014. dobio je naslov viteza (Sir).
