decentralizacija (de- + centralizacija), općenito, organizacijsko sredstvo i proces smanjivanja utjecaja centra na dijelove nekog organizacijskog sustava; u politici, distribucija nadležnosti države na mjesnu vlast i organe. Postoji decentralizacija izvršenja, decentralizacija izvršenja i odlučivanja te decentralizacija izvršenja, odlučivanja i dijela nadzora, kao najviši stupanj prijenosa. S obzirom na organizacijske posljedice decentralizacije, razlikuju se tri stupnja. Delegacija je prijenos zadataka s općenitijega na specijalniji centar, pri čemu organizacijska struktura ostaje nepromijenjena. Organizacijska decentralizacija prijenos je zadataka na specijalniji centar i istodobno stvaranje novih organizacijskih jedinica oko njega. Politička decentralizacija stvaranje je novih, užih centara i posebnih polit. nadzornih mehanizama nad njima. Decentralizacija kao sredstvo polit. nadzora uprave očituje se u podijeljenoj suverenosti, odn. u stvaranju federacija i drugih oblika složenih država. Teritorijalna decentralizacija stvara regionalne i lokalne upravne organizacije više ili manje neovisne o centrima, koje su podvrgnute različitim nadzornim utjecajima. Najviši stupanj teritorijalne decentralizacije lokalna je samouprava. Stvarna decentralizacija prenošenje je upravnih poslova s jednoga centralnog sustava, obično drž. uprave, na pojedine organizacije koje se nalaze izvan toga sustava ili su pod slabijim centralnim utjecajem. Stvarna decentralizacija stvara više upravnih organizacija s različitim skupinama upravnih poslova (npr. kada se uprava carina izdvaja iz sklopa ministarstva financija).
Ustav RH utemeljuje dva oblika decentralizacije: lokalnu i regionalnu samoupravu kao oblik decentralizirane vlasti i sudjelovanja građana u odlučivanju o javnim poslovima te lokalnu upravu kao oblik decentralizacije upravnih službi radi približavanja građanima i racionalnije organizacije upravnog sustava države.
