struka(e):
Dedijer, Vladimir
srpski povjesničar i publicist
Rođen(a): Beograd, 4. II. 1914.
Umr(la)o: Boston, 1. XII. 1990.

Dedijer, Vladimir, srpski povjesničar i publicist (Beograd, 4. II. 1914Boston, 1. XII. 1990). Pravni fakultet završio (1938) u Beogradu, gdje je i doktorirao (1956). Novinar Politike (1934–37) i odvjetnički pripravnik do rata. U partizanima jedan od urednika Borbe (1941–43), nakon rata bio direktor Ureda za informacije vlade FNRJ (1947–50), direktor Novinsko-izdavačkoga poduzeća Borba (1952–53), član jugoslavenske delegacije na osnivačkoj skupštini OUN-a (1945) i Mirovnoj konferenciji u Parizu (1946). Član CK SKJ 1952–54., kada je isključen i uklonjen sa svih funkcija zbog slaganja sa stavovima M. Đilasa. Predavao povijest na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954–55), a od 1959. predavao na sveučilištu u Stockholmu, Oslu, Kopenhagenu, Londonu, Harvardu, Princetonu, Columbiji, Los Angelesu i dr. Bio jedan od osnivača i predsjedavajući sudskih vijeća Russelova suda (1966–78), a zatim njegov predsjednik do 1990. Od 1978. redoviti je član Srpske akademije nauka. Glavna djela: Dnevnik 1941–1944 (I–III, 1945), Pariska konferencija (1947), Josip Broz Tito. Prilozi za biografiju (1953), Sarajevo 1914 (1966), Izgubljena bitka J. V. Staljina (1969). Trosveščani Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (1980., 1981. i 1984) izazvali su kontroverzne ocjene znanstvene i političke javnosti.

Citiranje:

Dedijer, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dedijer-vladimir>.