demiurg (grčki δημıουργός: radnik, obrtnik).
1. Pripadnik trećega društvenog staleža u antičkoj Ateni, uz eupatride, zemljoposjednike i seljake. Taj stalež činili su obrtnici, trgovci i nadničari. Onamo su ubrajali liječnike i umjetnike.
2. Viši činovnik u nekim starogrčkim, većinom dorskim državama.
3. U Platonovoj filozofiji, tvorac (graditelj) svijeta, tj. sila koja je od bezoblične pratvari oblikovala svijet. Stvarajući svijet u njegovu skladu demiurg istodobno usavršuje i samoga sebe i time je u određenoj mjeri ovisan o stvorenome. Kod Plotina demiurg je duh, kod Porfirija »duša svijeta«, a kod gnostika posredovatelj između božanstva i tvarnoga svijeta.
