De Sanctis [~ sa'ŋktis], Francesco, talijanski književni kritičar i povjesničar (Morra Irpina, 28. III. 1817 – Napulj, 29. XII. 1883). Kao borac za oslobođenje Italije sudjelovao u protubourbonskoj pobuni i 1850–53. u zatvoru napisao mladenačku dramu Torquato Tasso. U progonstvu u Torinu 1854–55. i Zürichu 1856–60. na sveučilištu predavao književnost. Predavanja o Danteovoj Komediji, o viteškim spjevovima, Tassu, Machiavelliju i Marinu te o Petrarki objavio u knjigama kao Kritički ogledi (Saggi critici, 1866), Ogled o Petrarki (Saggio sul Petrarca, 1869) i Novi kritički ogledi (Nuovi saggi critici, 1872). U Napulj se vratio nakon ujedinjenja kao zastupnik, 1861–62. bio je član vlade, a 1863. izdao oporbene novine Italia. Od 1872. na komparatističkoj katedri napuljskoga sveučilišta održao niz predavanja, koja je B. Croce objavio kao Talijanska književnost XIX. st. (Letteratura italiana del XIX secolo, 1897). Najvažnije mu je djelo Povijest talijanske književnosti (Storia della letteratura italiana, 1870–71), vrhunski primjer romantičkoga historicizma po ugledu na Hegelov projekt razvoja povijesti duha, u kojem se pojedinačne autorske ličnosti proučavaju kao izrazi povijesno-uljudbenog okružja. De Sanctis poima književno djelo kao organski spoj oblika i sadržaja koji valja raščlanjivati u međuodnosu ukupnih društvenih i kulturnih okolnosti nastanka. Posljednje godine proveo je pišući ogled o Leopardiju i autobiografiju Mladost (La giovinezza, 1889).
