Dolihen (Jupiter-Dolihen, latinski Iuppiter Optimus Maximus Dolichenus [iu'p:iter o'~ ma'ksimus dolikʰe:'nus]), u rimskoj religiji, nadimak boga Jupitera po gradu Doliheu (grčki Δολίχη, Dolíkhē; današnji Dülük kraj Gaziantepa u jugoistočnoj Turskoj) u antičkoj Komageni, odakle mu se misterijski kult tijekom II. st. proširio u Rim, nakon što je Komagena pripojena rimskoj provinciji Siriji te se komagenska aristokracija integrirala u rimsko društvo. Raširen među rimskim vojnicima, napose zapovjednim slojem u istočnim provincijama, proširio se pograničnim vojnim postajama u Podunavlje i Porajnje. Ikonografska poza boga s bradom na biku s munjom i vojnom sjekirom u rukama približava ga hurijsko-hetitskomu bogu gromovniku Tešubu te se pretpostavlja da je riječ o sinkretizmu karakterističnomu za kasnorimske pseudoorijentalne kultove. U političkom je smislu Dolihenov kult bio izraz odanosti rimskim carevima, osobito obitelji Sever, pa mu je popularnost oslabjela nakon njezina pada, a svetišta u Podunavlju i Porajnju uništio je car Maksimin (235–238). Kult je sasvim zamro tek s perzijskim razaranjem Dolihea (ostatci hrama nalaze se na lokalitetu Dülük Baba Tepesi) tijekom perzijskog osvajanja Sirije 252–256. Danas su poznati ostatci 19 hramova, a prisutnost kulta u provinciji Dalmaciji (jedan nadgrobni natpis i pet zavjetnih) istraživao je Julijan Medini.
