Držislav, Stjepan

Držislav, Stjepan, hrvatski kralj (?, oko polovice X. st.?, 997). Bio je sin i nasljednik kralja Mihajla Krešimira II. i kraljice Jelene, kako se navodi u natpisu na njezinu sarkofagu iz 976. U izvornoj građi spominje se pod narodnim imenom Držislav i kršćanskim Stjepan. Na prijestolje je stupio 969. U doba njegove vladavine osnažila je makedonska država pod Samuilom, koji se s Bizantom borio za prevlast na Balkanu. U toj borbi Držislav je stao na stranu bizantskog cara Bazilija II., pa je Samuilo s vojskom prodro u Hrvatsku do Zadra i opustošio je. Prema Tomi Arhiđakonu, bizantski car poslao je Držislavu znake kraljevske časti i podijelio mu naslove eparha i patricija. Potkraj njegove vladavine mletački dužd Petar II. Orseolo uskratio je Držislavu danak, a flota admirala Badoarija Bragadina napala je Vis. Na natpisu iz Kapitula kraj Knina spominje se Držislav s naslovom dux magnus, što se interpretira kao kraljevski naslov i položaj, a uz njega i nepoznata osoba, za koju se pretpostavlja da je njegov sin i nasljednik Svetoslav, s naslovom dux Hroator(um), koji bi imao biti njegovim suvladarom i prijestolonasljednikom. Na tom podatku temelji se pretpostavka da je Držislav imao suvladara. U doba njegove vladavine Hrvatska je nakratko uspjela učvrstiti svoj položaj prema susjedima.

Držislav, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16388>.