STRUKE:

dual

dual (lat. dualis: dvojan, dvostruk, od duo: dva, dvoje, par) (dvojina), gramatička potkategorija unutar kategorije broja. Kod imenskih riječi dual izražava da se one odnose na dva predmeta, kod glagola da im je subjekt ili objekt u dualu. Dual u jeziku može postojati kod imenica, zamjenica i glagola (npr. u sanskrtu), samo kod imenica (npr. staroirski), samo kod zamjenica (npr. fidžijski), ili npr. samo kod glagola i zamjenica (kao u gotskome). Dual imaju mnogobrojni afroazijski jezici, austronezijski jezici, jezici Papue Nove Gvineje i rijetki jezici obiju Amerika. Dual je postojao i u indoeur. prajeziku, sačuvali su ga mnogobrojni izumrli indoeuropski jezici, a i neki živi (npr. st. litavski, slovenski). Praslavenski je dual u hrvatskome očuvan samo u tragovima, a ne kao živa kategorija, npr. u genitivu jed. iza brojeva dva, tri i četiri, npr. dva čovjek-a, gdje je genitivni nastavak -a po postanju stari dual.

dual. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16390>.