Egerija (latinski Egeria: potrebita, sirota), u rimskoj religiji, nimfa (→ kamene), božica istoimenog pritoka u jezero Nemi pokraj grada Aricije, savjetnica i družbenica drugoga rimskog kralja Nume Pompilija, kojemu je predala zakone i upute o štovanju bogova. Smatrala se i božicom poroda; ta je služba povezuje kako s Kamenama te s Dijanom; njihov genealoški odnos nije jednoznačno razjašnjen, a pretpostavlja se da joj je kult prenesen u Rim s Dijaninim. Nedostatno je razjašnjen i njezin odnos s Manijem Egerijem, mitskim osnivačem Dijanina svetoga gaja na Nemiju. Kvint Enije pripovijeda da je Numi Pompiliju predala »nebeski štit« (ancile), uputivši ga da o njem ovisi opstanak Rima i savjetovavši ga da iskuje 11 identičnih štitova, koje su čuvali salijci. Nakon kraljeve smrti povukla se u Ariciju i od plača se, prema Ovidijevim Metamorfozama, pretvorila u istoimen izvor. U Rimu je štovana u svetom gaju Kamenâ, gdje je, prema kasnijim predajama, štit pao s neba.
