Ekmečić, Milorad, srpski povjesničar (Prebilovci kraj Čapljine, BiH, 4. X. 1928 – Beograd, 29. VIII. 2015). Diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1952., a doktorirao 1958. Od 1952. radio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu do 1992., kada je otišao u Beograd i ondje do umirovljenja 1994. bio redoviti profesor na Filozofskom fakultetu. Redoviti član srpske i bosanskohercegovačke akademije znanosti (SANU i ANUBiH) te dopisni crnogorske (CANU). Istraživao je prošlost jugoistočne Europe i južnoslavenskih naroda u XIX. i XX. stoljeću. U znanstveni rad unosio je svoja politička gledišta pa su mu objašnjenja povijesnih procesa i pojava prožeta nacionalističkim idejama. Glavna djela: Nacionalna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje 1844–1875 (1959), Ustanak u Bosni i Hercegovini 1875–78 (1960), Ratni ciljevi Srbije 1914 (1973), Stvaranje Jugoslavije: 1790–1918 (1989), Dugo kretanje između klanja i oranja: istorija Srba u Novom veku (1492–1992) (2010).