struka(e):

ekskomunikacija (srednjovj. lat. excommunicatio: isključenje iz zajednice), crkvena kazna kojom se pojedinac, skupina, pokret, stranka, grad, narod, država i sl. isključuje iz zajednice vjernika. Prema katoličkom kanonskom pravu, ekskomunikacija isključuje iz crkvene zajednice i lišavanje svih crkvenih blagodati, osim u smrtnoj opasnosti. Razlozi za ekskomunikaciju mogli su biti: krivovjerje, shizma, tiskanje i čitanje zabranjenih knjiga, vjenčanje ili krštenje djece u nekatoličkoj crkvi, pozivanje na svjetovnu vlast protiv odluka crkvene vlasti, izdavanje zakona i uredbi koje su u suprotnosti s interesima Crkve, fizički napadaj na crkvenoga službenika, oduzimanje crkvenih dobara itd. Prema novome kanonskom pravu, razlozi su uglavnom krivovjerje, javna sablazan, te zloporabe i povrede vezane uz sakrament ispovijedi. U protestantskim i pravoslavnim crkvama odredbe o ekskomunikaciji analogne su katoličkima. Ekskomunikacija se javlja već u prakršćanstvu, po ugledu na herem i niddah kod Židova te exsecratio i diris kod Rimljana. U srednjem vijeku ekskomunikacija je bila i sredstvo u borbi za svjetovnu vlast, pa su se njome služili crkveni prelati i papa kako bi diskvalificirali svoje političke protivnike, a katkad bi ekskomunicirali i cijele narode.

Citiranje:

ekskomunikacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ekskomunikacija>.