eksperimentalna psihologija, dio psihologije koji se u istraživanju ponašanja i različitih psihičkih pojava i procesa služi eksperimentalnim metodama (napose eksperimentom), kojima se točnije od drugih znanstvenih postupaka mogu odrediti uzročno-posljedični odnosi među proučavanim pojavama. Primjena eksperimenta u psihologiji omogućila je osamostaljivanje i brz razvoj te znanosti ne samo u teoriji, već i u primjeni, jer on podrazumijeva korištenje kvantitativnih metoda i tehnika, te uporabu statističkih postupaka u obradbi rezultata. Psihologija je eksperiment preuzela iz prirodnih znanosti, prilagodila ga svojemu predmetu istraživanja i razvila veći broj prikladnih oblika eksperimentalnog istraživanja. Oni se rabe za ispitivanje različitih vrsta psihičkih procesa i pojava (percepcija, pažnja, učenje, pamćenje, razvoj jezika, motivacija, emocije) te u različitim granama i područjima psihologije, iako se primjena te metode tijekom vremena ograničavala iz etičkih razloga. Najzaslužniji za razvoj eksperimentalne psihologije u Hrvatskoj Ramiro Bujas koji je 1920. u okviru Fiziološkog instituta Medicinskog fakulteta u Zagrebu osnovao prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju na Balkanu.
