elektroničko brojilo

elektroničko brojilo, uređaj koji elektroničkim postupkom broji električne impulse te služi i kao frekventometar. Temeljni elektronički sklop za brojenje slijed je bistabilnih multivibratora, obično izrađen u obliku posebnih integriranih sklopova. Elektroničko brojilo broji širok spektar impulsa različitih oblika (pravokutne, šiljaste, sinusne i dr.). Izvor impulsa mogu biti različiti pretvornici (brojila kao što su Geiger-Müllerovo brojilo, poluvodičko brojilo i dr., optoelektronički pretvornici kao što su fotodioda, fototranzistor i dr.) te bilo koji generator impulsa. Brojilo obično ima dva ulaza (za brojenje unaprijed i brojenje unazad) te naredbu za postavljanje broja nula ili nekoga drugog broja na izlazu, koji se unazadnim brojenjem smanjuje. Dva izlaza omogućuju pokazivanje izlaznih podataka u binarnom ili u decimalnom obliku, a mogu se vidjeti ispisani brojkama na pokazniku ili se mogu rabiti za daljnju obradbu u računalu ili nekom izvršnom uređaju. Brzina brojenja navodi se frekvencijom ulaznih impulsa koje brojilo može razlučiti, što za suvremena brojila iznosi od nekoliko herca do nekoliko stotina megaherca. Elektroničko brojilo može služiti za opću namjenu brojenja i mjerenja frekvencije ili za posebnu namjenu, spojeno s pretvornikom u jedinstven uređaj.

elektroničko brojilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17646>.