Éluard [elɥa:'ʀ], Paul (pravo ime Eugène Grindel), francuski pjesnik (Saint-Denis, 14. XII. 1895 – Pariz, 18. XI. 1952). Vojnik u I. svjetskom ratu, objavio je 1917. zbirku proturatnih stihova Dužnost i nemir (Le Devoir et l’Inquiétude). Nakon rata isticao se u pokretu nadrealista: s A. Bretonom objavio je 1930. Bezgrješno začeće (L’Immaculée conception); s R. Charom i A. Bretonom Usporiti, radovi (Ralentir travaux). Za Građanskoga rata u Španjolskoj zauzeto je podupirao antifašističke snage, a za njem. okupacije Francuske bio je najslavniji pjesnik pokreta otpora (Pjesništvo i istina – Poésie et vérité, 1942; Na njemačkom sastanku – Au rendez-vous allemand, 1944). Éluard pjeva o ljubavi i ljepoti, o bratstvu među ljudima, a iznad svega uznosi slobodu: Plodne oči (Les Yeux fertiles, 1936), Političke pjesme (Poèmes politiques, 1948), Feniks (Phénix, 1952). Pjesme XX. st. posvećene njegovim ženama Galli i Nusch pjevaju o ženi kao o neophodnoj posrednici između pjesnika i prirode, pjesništva i »korijenja bitka« u sretnom spoju nježnosti i putenosti. Napisao je uvodnu pjesmu za francusko izdanje Jame I. G. Kovačića. Važnije zbirke: Umrijeti od neumiranja (Mourir de ne pas mourir, 1924), Prijestolnica bola (Capitale de la douleur, 1926), Ljubav, pjesništvo (L’Amour, la poésie, 1929), Javna ruža (La Rose publique, 1934).
