struka(e):
Eustatije
bizantski retor i povijesni pisac
Rođen(a): vjerojatno Carigrad, početak XII. st.
Umr(la)o: Solun, nakon 1195.

Eustatije (zvan Solunski, grčki Εὐστάϑıος Θεσσαλονίϰης, Eustáthios Thessaloníkēs, latinizirano Eustathius Thessalonicensis), bizantski retor i povijesni pisac (vjerojatno Carigrad, početak XII. st.Solun, nakon 1195). Odgoj i izobrazbu stekao u samostanu sv. Eufemije u Carigradu. Poslije je postao đakonom carigradske bazilike Aje Sofije, a zahvaljujući izvrsnu poznavanju klasične grčke književnosti bio je i profesor u patrijaršijskoj klasičnoj školi. Za djelovanja u prijestolnici postao je bliskim prijateljem vladarske obitelji, napose cara Emanuela I. Komnena. Godine 1174. bio je imenovan metropolitom maloazijskoga grada Mire u Ciliciji, a oko 1178. postao je metropolitom Soluna. Ondje je pokušao zavesti stegu među monasima, zbog čega je stekao mnogo neprijatelja. Branio je grad sa sugrađanima 1185. za normanske opsade, a nije ga napustio ni za kratkotrajne normanske vlasti. Pisao je komentare za Pindarovu liriku, geografska razmatranja Dionizija Periegeta, te Homerove epove Ilijadu i Odiseju. Zanimljivi su njegovi panegirički govori posvećeni carevima Emanuelu I. Komnenu i Izaku II. Anđelu te retorički sastav koji je 1191. sastavio i posvetio ga caru Izaku. Historiografski je zanimljiv i vrijedan Eustatijev spis O normanskom zauzimanju Soluna (De Thessalonica urbe a Normanis capta), koji je napisao 1186.

Citiranje:

Eustatije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/eustatije>.