Ewald [e:'val], Johannes, danski pjesnik (Kopenhagen, 18. XI. 1743 – Kopenhagen, 17. III. 1781). Premda klasicist i prosvjetitelj, Ewald je prvi razbio krute forme i obnovio književne vrste, uzimajući teme iz ranih nordijskih mitova i saga. Preteča danskoga romantizma, nadahnut F. G. Klopstockom, W. Shakespeareom i Macphersonovim Ossianom. P. Corneille bio mu je uzorom za stihovanu tragediju Adam i Eva (Adam og Ewa, 1769), gdje odstupa od klasičnoga stila, a Eva mu postaje simbolom pobune. Tragedijom prema staroj legendi Rolf Krage (1770), prvoj danskoj drami, te nedovršenim »volterovskim« romanom Priča g. Panthakaka (Hr. Panthakaks historie, 1771) završio je prvo razdoblje svojega stvaralaštva. U drugom se proslavio tragičnom dramom Balderova smrt (Balders død, 1774) te zbirkom neoklasicističkih oda Rungestetska blaženstva (Rungsteds lyksaligheder, 1773). Njegova pjesma Ribari (Fiskerne, 1779) postala je danskom kraljevskom himnom.
