Finlay ([fi'nlei] ili [fi'nli]), George, britanski povjesničar (Faversham, 21. XII. 1799 – Atena, 26. I. 1875). Studirao pravo na Sveučilištu u Glasgowu, a od 1821. rimsko pravo na Sveučilištu u Göttingenu. Napustio je studij 1823. i otišao s G. G. Byronom u Grčku, gdje je od 1825. ostao do smrti. Kao helenofil sudjelovao u grčkom ratu za neovisnost (1821–32); poslije je izgubio gotovo sva imanja pa se povukao iz političkog života i posvetio poljodjelstvu i pisanju o grčkoj povijesti. Glavna su mu djela: Grčko Kraljevstvo i grčka nacija (The Hellenic Kingdom and the Greek Nation, 1836), Grčka pod Rimljanima (Greece under the Romans, I–II, 1844), Povijest Grčke od njezina križarskog do osmanskog osvajanja (History of Greece, from its Conquest by the Crusaders to its Conquest by the Turks, 1854), Povijest Carstava, Bizantskog i Grčkog od 716. do 1453 (History of the Byzantine and Greek Empires from DCCXVI to MCCCCLIII, I–II, 1854), Povijest Grčke u doba osmanske i mletačke vlasti (History of Greece under Othoman and Venetian Domination, 1854) te Povijest grčke revolucije (History of the Greek Revolution, I–II, 1861). Posmrtno su mu važnija djela objavljena pod zajedničkim naslovom Povijest Grčke od rimskog osvajanja do danas (A History of Greece from the Conquest by the Romans to the Present Time, 7 sv., 1877).
