struka(e): |
ilustracija
FIRENCA, Palazzo Vecchio
ilustracija
FIRENCA, panorama

Firenca (talijanski Firenze), grad i upravno središte istoimene pokrajine i regije Toskana, srednja Italija; 358 079 st. (2011). Leži na obalama rijeke Arno, koje su međusobno povezane mostovima (Ponte Vecchio iz XIV. st., Ponte Santa Trinità, Ponte delle Grazie, Ponte alla Carraia i dr.). Ubraja se među najljepše gradove svijeta; mnoštvo očuvanih kulturnopovijesnih spomenika daje mu epitet grada muzeja; od 1982. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.

Osim sveučilišta (osnovano 1321) Firenca ima više instituta, umjetničku akademiju i konzervatorij, botanički vrt i astronomski opservatorij, nekoliko bogatih knjižnica, Državni arhiv i dr. Među zbirkama starina i umjetnina ističu se: galerije Uffizi i Pitti (antička plastika, geme, velika zbirka portreta, odnosno autoportreta slikara, djela Rafaela, Michelangela, Tiziana, Giotta, Botticellija, Dürera, Domenica Veneziana, Piera della Francesce itd.), muzej Bargello (renesansne skulpture Donatella, Michelangela, A. del Verrocchija i dr., brončani reljefi, majolika, medalje, oružje, predmeti dekorativne umjetnosti, radovi L. della Robbije, B. Cellinija). Mnogobrojni muzeji (znanosti, mineraloški, paleontološki, arheološki s etrurskom i numizmatičkom zbirkom, muzej kamenog namještaja, srebra, porculana, satova, odjeće, fotografije) smješteni su u palačama, crkvama i drugim vrijednim građevinama (Casa Buonarroti – Michelangelov muzej; samostan San Marco – radovi Fra Angelica i dr.). Firenca je rodni grad Dantea Alighierija, Donatella, S. Botticellija, N. Machiavellija, F. Brunelleschija i dr. U predgrađima i satelitskim gradovima Firence (Prato, Sesto-Fiorentino) razvijena je metalna, kemijska, tekstilna i prehrambena industrija, proizvodnja obuće, pokućstva, stakla, keramike, mozaika; tiskarstvo. Turizam. Zračna luka (Peretola).

Povijest

Firenca se razvila na mjestu rimskog municipija (od II. st. pr. Kr.) i kolonije Florente (od pol. I. st. pr. Kr.). Ostrogoti su je opsjedali 405. i na početku VI. st (Totila). Poslije je bila središte Langobardskoga Vojvodstva, a za Karolinga sjedište markgrofovije. U X–XI. st. Firenca je bila jedno od središta borbe protiv simonije, u borbama za investituru uporište gvelfa, a u XII. st. neovisna komuna, koju je razdirala borba gvelfa i gibelina. Konačnu pobjedu iznijeli su gvelfi, koji su potkraj XIII. st. plemićima zabranili političku djelatnost. Pobjedu su 1282. iskoristili predstavnici najistaknutijih cehova (popolo grasso: tusta čeljad), što je dovelo do suprotnosti između njih i siromašnih slojeva (popolo minuto: sitna čeljad). Usporedo su izbile borbe među samim gvelfima. Neprestani ratovi i pošasti prorijedili su pučanstvo i osiromašili puk, koji je 1378–82. neuspjelim ustankom ciompa pokušao popraviti svoj položaj. S druge strane jačale su plutokratske obitelji i poredak komune zamjenjuje oligarhijska vlast Albizzijâ (1382), koje je potisnula bankarska obitelj Medici (1434). Savezi, novac, osvajanje Pise (1406), Livorna i Portopisana (1421) osigurali su Firenci dominaciju nad velikim dijelom Toskane i izlaz na Tirensko more. Pod Medicima (Cosimo 1434–64., Lorenzo Veličanstveni 1469–92), Firenca se razvila u jedno od središta europskog humanizma. Pred francuskom vojskom Piero Medici morao je, međutim, napustiti Firencu 1494; uspostavljena je republika na čelu s Pietrom Soderinijem. U gradu je dominikanac G. Savonarola, propovijedajući potrebu uspostave teokratske demokracije, bio spaljen 1498. kao buntovnik protiv pape. Medici su ponovno na vlasti od 1530. Oni su Firenci pripojili Sienu 1555., a od pape su dobili naslov velikih vojvoda od Toskane (1569). Na vlasti su se održali do 1737. Nakon njih su, do 1859., vladali članovi kuće Habsburg-Lothringen. Godine 1865–71. Firenca je bila prijestolnica Kraljevstva Italije.

Knjižnice

U doba humanizma i renesanse Firenca je bila važno knjižarsko i knjižnično središte, kojega je procvat potpomagala bogata i utjecajna obitelj Medici. Biblioteca Marciana, nazvana po samostanu u kojem je smještena, prva je javna knjižnica u novovjekoj Europi. Podignuta je po nalogu Cosima de Medicija, otvorena za javnost 1444., a uz poznatu zbirku bibliofila Niccolòa Niccolija, obogaćivana je kupnjom i darovima mnogih učenih ljudi toga doba. Biblioteca Medicea privata, poznata kao Biblioteca Medicea Laurenziana, jedna od najbogatijih knjižnica u renesansnoj Europi, otvorena je za javnost 11. VI. 1571. Smještena je u bazilici sv. Lorenca, u blizini palače Medičejaca. Nacrte visokih stolova za držanje knjiga izradio je Michelangelo, a prema njegovim nacrtima Giorgio Vasari izradio je ulaz u glavne prostorije. Knjige, poznate kao libri catenati ili libri concatenati, bile su vezane lancima za stolove ili police. Početna zbirka od oko 3000 rukopisa s vremenom je obogaćivana i danas broji više od 12 000 rukopisa, više od 4000 inkunabula, više od 75 000 svezaka druge građe i oko 2000 mikrofilmova i dijapozitiva svoje građe. Sekularizacijom samostanskog vlasništva 1808. Marciana je pripojena Laurenziani, u jednu od svjetski najvećih i po vrijednosti zbirki najznačajnijih knjižnica, koja danas djeluje kao znanstvena knjižnica i muzej. U Firenci djeluje i najveća talijanska knjižnica, Biblioteca Nazionale Centrale di Firenze, nastala spajanjem knjižnice bibliofila i knjižničara Antonija Magliabechija i Palatinske knjižnice, koja od 1870. prima obvezni primjerak, a od 1886. izdaje tekuću nacionalnu bibliografiju. Danas broji 5,3 milijuna svezaka knjiga, više od 115 000 svezaka periodike, od čega 12 000 tekućih naslova, 3700 inkunabula, 25 000 rukopisa, bogatu grafičku zbirku i oko 1 milijun autografa. Poznate su i Biblioteca Marucelliana (s vrijednom zbirkom inkunabula i raritetnih grafika), Biblioteca Riccardiana (zbirka rukopisa važnih za proučavanje toskanske i firentinske književnosti), B. Moreniana i knjižnica sveučilišta.

Citiranje:

Firenca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/firenca>.