struka(e):

fosforna kiselina (točnije ortofosforna kiselina), H3PO4, najvažnija od mnogih fosforovih kiselina koje sadrže kisik. U bezvodnom stanju to je kristalna tvar tališta 42,35 °C, a koncentrirana vodena otopina (obično 85%-tna) sirupasta je tekućina. Dobiva se izgaranjem bijelog fosfora (ili fosfornih para) i otapanjem nastalog fosforova(V) oksida u vodi, ili reakcijom prirodnih apatita i fosforita sa sumpornom kiselinom. Vodena otopina fosforne kiseline djeluje kao srednje jaka, triprotonska kiselina, pa se od nje odvode tri niza soli: normalni fosfati (PO43-), hidrogenfosfati (HPO42-) i dihidrogenfosfati (H2PO4-). Svi dihidrogenfosfati topljivi su u vodi, a od ostalih su topljivi samo oni alkalijskih metala. Zagrijavanjem na temperaturu višu od 200 °C ortofosforna kiselina prelazi, uz gubitak vode, u difosfornu (pirofosfornu) kiselinu, H4P2O7 (soli: difosfati ili pirofosfati). Pri još višim temperaturama nastaje trifosforna kiselina itd., sve do polimerne ravnolančaste polifosforne kiseline (soli: polifosfati), odn. cikličke metafosforne kiseline (HPO3)n (soli: metafosfati). Ortofosforna se kiselina najviše rabi za proizvodnju svih vrsta fosfata, zatim za dekapiranje čelika, proizvodnju sredstava za zaštitu metala od hrđanja, u proizvodnji lijekova i dr. Jedna je od malobrojnih neškodljivih, neotrovnih kiselina, zato služi i kao sredstvo za zakiseljivanje mnogih bezalkoholnih pića.

Citiranje:

fosforna kiselina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fosforna-kiselina>.