Francesco di Giorgio di Martino [franče'sko ~ o'ro ~ marti:'no] (Pollaiuolo), talijanski graditelj, slikar, kipar i teoretičar (Siena, 23. IX. 1439 – Siena, 29. XI. 1501). Najistaknutija umjetnička ličnost druge polovice XV. st. u Sieni. Prvotno radio minijature i slike (Rođenje, 1475–76) te osnove za tzv. trofejne reljefe na arkadnim trijemovima vojvodske palače u Urbinu (1477., u vrijeme djelovanja L. Vranjanina). Važna je njegova građevna djelatnost; podigao je više od 70 kaštela i fortifikacija (Sassocorvaro, 1476–78; Mondavio, 1483–90), mnogobrojne palače (Vojvodska palača u Gubbiu, 1480; Pallazzo della Signoria u Iesiju, 1486) i crkve (S. Bernardino u Urbinu, 1480–82; S. Maria del Calcinaio u Cortoni, 1485). Načelo da proporcije građevina ovise o proporcijama ljudskoga tijela zastupa u svojem bogato ilustriranom djelu Rasprava o civilnoj i vojnoj arhitekturi (Trattato di architettura civile e militare, 1490–1500).