Frankapan, Fran II. Krsto

ilustracija
FRANKAPAN, Fran II. Krsto

Frankapan, Fran II. Krsto, hrvatski pjesnik i urotnik (? Bosiljevo, ? 1643Bečko Novo Mjesto, 30. IV. 1671). Sin Vuka II. Krste i Uršule Inhofer. Kardinal Antonio Barberini predao je Franu II. Krsti 1656. imanja (gradić Nemi) koja je njegovu ocu oporučio Mario, posljednji rimski Frangipani, pa je sa sestrom Katarinom dobio naslov markiza i potom se oženio kardinalovom nećakinjom Julijom Anom di Naro. – Sudjelovao 1663. u borbama s Osmanlijama kraj Jurjevih stijena, a 1666–67. utvrdio je Novigrad na Dobri. U sukobu s krajiškim njemačkim oficirima izgubio je Ogulinsku kapetaniju, a 1669. nije dobio Senjsku. Nezadovoljan rezultatima ratovanja s Osmanlijama i habsburškim centralizmom, uključio se u protuhabsburšku urotu. Za pripremanja urote smatrao je potrebnim savez s Osmanlijama, u zagrebačkom Gradecu pozvao je 20. III. 1670. građane da se pridruže banu P. Zrinskomu, a u Brezovici je pokušao organizirati otpor plemića. Krivo procijenivši da će mu pomoći Osmanlije, dignuo je ustanak sa samo 300 konjanika. Shvativši da se neće moći održati, sklonio se u Čakovec, grad Zrinskoga, odakle se 12. IV. s Petrom otputio Leopoldu I. moliti milost. Unatoč zauzimanju kardinala Barberinija i papina nuncija, opata Spinole, odrubljena im je glava u Bečkome Novome Mjestu, a imanja potom opustošena i zaplijenjena. – Vjerojatno prvo i za života jedino tiskano Frankapanovo djelo latinska je elegija, objavljena 1656., u kojoj pjesnik žali što su anđeli Gospinu kućicu s Trsata prenijeli u Loreto. Sve ostalo što je Fran II. Krsto napisao ostalo je u rukopisima u Bečkome Novom Mjestu. Odatle je dospjelo u bečki Državni arhiv, a otkriveno je tek dvjesto godina nakon njegove pogibije. Središnji dio njegova opusa čini zbirka lirskih pjesama Gartlic za čas kratiti, ciklus od osam pjesama Dijačke junačke i 18 religioznih pjesama. Osim toga sastavio je i zbirku stihovanih zagonetaka Zganke za vrime kratiti, zbirku poslovica Sentencije vsakojaške i nešto pjesama na talijanskome. Započeo je i prozno djelo o kasnosrednjovjekovnoj temi četiriju posljednjih stvari Trumbita sudnjega dneva. Pod naslovom Jarne bogati izravno s francuskoga preveo je početak Molièreove komedije Georges Dandin. Po podrijetlu tema i motiva, po stilskim obilježjima i po vrstovnome i metričkom repertoaru Frankapanov je opus prilično heterogen te odaje različite uzore i tradicije. Premda se obično određuje kao barokni pjesnik, tragovi baroknoga stila vidljivi su tek u dijelu njegovih ljubavnih i religioznih pjesama, i to pretežno onih koje su nastale kao prepjevi talijanskih stihova habsburškoga nadvojvode Leopolda Wilhelma Crescentea. Dijačke junačke slijede narodnu pjesmu te prvi put u pisanu književnost uvode deseterac, prijevod Molièrea reakcija je na suvremena književna zbivanja, a dio lirskih pjesama i ostala djela upućuju na predrenesansno podrijetlo. Njegova hrvatska djela pisana su mješavinom čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata, karakterističnom za ozaljski književno-jezični krug. Smaknuće u Bečkome Novom Mjestu zapečatilo je književnu djelatnost ozaljskoga kruga, a Zrinskomu i Frankapanu priskrbilo status nacionalnog junaka i mučenika.

Frankapan, Fran II. Krsto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20430>.