struka(e):
Fridegård, Jan
švedski prozaik
Rođen(a): Enköping, 14. VI. 1897.
Umr(la)o: Uppsala, 8. IX. 1968.

Fridegård [fri:'dəgo:rd], Jan (pravo ime Johan Fridolf Johansson), švedski prozaik (Enköping, 14. VI. 1897Uppsala, 8. IX. 1968). Najboljom se smatra njegova autobiografska razvojna trilogija Lars Hård (1935), Hvala za nebeske ljestve (Tack för himlastegen, 1936) i Milosrđe (Barmhärtighet, 1936). To je nemilosrdno ironična proza u kojoj se opisuje glavni lik u različitim fazama života: kao poljodjelac, najamni vojnik, antikvar itd. Fridegård je također izvrstan pisac zbirki novela Statisti (Statister, 1939) i dr. Tijekom II. svjetskoga rata napisao novu trilogiju, o pobunjenom vikinškom robu Holmeu i njegovoj ženi Ausi, Zemlja drvenih bogova (Trägudars land, 1940). No ipak je najuspješniji u autobiografskim djelima, pa tako i u trilogiji, kojom slika zavičajne tradicije: Lutajuća svjetla (Lyktgubbarna, 1955), Selice (Flyttfåglarna, 1956) i Nasljednici (Arvtagarna, 1957).

Citiranje:

Fridegård, Jan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fridegard-jan>.