Fridegård [fri:'dəgo:rd], Jan (pravo ime Johan Fridolf Johansson), švedski prozaik (Enköping, 14. VI. 1897 – Uppsala, 8. IX. 1968). Najboljom se smatra njegova autobiografska razvojna trilogija Lars Hård (1935), Hvala za nebeske ljestve (Tack för himlastegen, 1936) i Milosrđe (Barmhärtighet, 1936). To je nemilosrdno ironična proza u kojoj se opisuje glavni lik u različitim fazama života: kao poljodjelac, najamni vojnik, antikvar itd. Fridegård je također izvrstan pisac zbirki novela Statisti (Statister, 1939) i dr. Tijekom II. svjetskoga rata napisao novu trilogiju, o pobunjenom vikinškom robu Holmeu i njegovoj ženi Ausi, Zemlja drvenih bogova (Trägudars land, 1940). No ipak je najuspješniji u autobiografskim djelima, pa tako i u trilogiji, kojom slika zavičajne tradicije: Lutajuća svjetla (Lyktgubbarna, 1955), Selice (Flyttfåglarna, 1956) i Nasljednici (Arvtagarna, 1957).
