Froman, Margarita

ilustracija
FROMAN, Margarita

Froman [fro'mən], Margarita (Margareta Petrovna), rusko-hrvatska balerina, koreografkinja, pedagoginja i redateljica (Moskva, 8. XI. 1890Boston, 24. III. 1970). Od 1909. solistica Boljšoga baleta, 1914. otišla na gostovanje s trupom Ballets Russes S. P. Djagileva; 1917. vratila se u Boljšoj balet kao prva balerina. Izvanredna tehničarka, velike izražajnosti i plesnosti. Godine 1921. došla u Zagreb, gdje je na ponudu intendanta J. Benešića postala ravnateljicom baletnog ansambla i prvom balerinom. Ne samo da je postavila temelje zagrebačkomu Baletu, već se uspješno bavila koreografijom i režijom, a zaslužna je i za stvaranje nacionalnoga baletnog izraza. U suradnji s K. Baranovićem postavila Svatovac (1922), Licitarsko srce (1924), Cvijeće male Ide (1925), Imbrek z nosom (1935). Druge koreografije: Sjene (B. Širola, 1923), Zlato (B. Papandopulo, 1930), Figurine (L. Šafranek-Kavić, 1934), Orači (1944) i završno kolo u operi Ero s onoga svijeta (J. Gotovac, 1935), koje se do danas izvodi. Koreografirala najveće balete onoga doba: Labuđe jezero (1921) i Ščelkunčika (1931) P. I. Čajkovskoga, Coppéliju (L. Delibes, 1921), Vilu lutaka (J. Bayer, 1923), uključujući i sva djela Djagilevljeve ere: Vizije noći (F. Chopin, 1921), Šeherezadu (N. A. Rimski-Korsakov, 1922), Tamaru (M. A. Balakirev, 1923), Petrušku (I. Stravinski, 1923), Karneval (R. Schumann, 1924), Trorogi šešir (M. de Falla, 1930), Svadbu (Stravinski, 1932) i dr. Nakon II. svjetskog rata postavila Ohridsku legendu (S. Hristić, 1947) i potresnu koreografiju Romea i Julije (S. S. Prokofjev, 1948). Kao koreografkinja gostovala u Parizu, Milanu i drugdje te režirala u operama ondašnje Jugoslavije. Godina 1955. otišla u SAD, gdje se bavila pedagogijom.

Froman, Margarita. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20720>.