Gabinije, Aulo (latinski Aulus Gabinius [ạu'lus gabi:'ni·us]), rimski vojskovođa, Pompejev pristaša (?, oko 100. pr. Kr. – Salona, 47. pr. Kr.). Kao tribun 67. pr. Kr. predložio da se Pompeju dade zapovjedništvo u ratu s piratima; bio je njegov legat u Aziji i u Siriji. Godine 61. pr. Kr. pretor, 58. pr. Kr. konzul, 57. do 55/54. pr. Kr. prokonzul Sirije. Godine 54. pr. Kr. prognan iz Rima pod optužbom da ga je potkupio Ptolemej XII. Aulet, kojega je doveo na prijestolje. Godine 49. pr. Kr. pozvan je iz progonstva i po Cezarovu nalogu poveo vojsku u Ilirik. Kraj Synodiuma je doživio veliki poraz, pa se pred Delmatima morao povući u Salonu, gdje je umro. U južnoj Italiji sagradio Gabinijevu cestu (via Gabinia).
