Galović, Fran

ilustracija
GALOVIĆ, Fran

Galović, Fran, hrvatski književnik (Peteranec, 20. VII. 1887Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914). Studij slavistike i klasične filologije završio u Zagrebu 1913. Radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Unovačen početkom I. svjetskog rata; poginuo na srpskom bojištu. Za studija, kao istaknut pripadnik mladohrvatskoga liberalnopravaškog pokreta, pokrenuo i uređivao pravaško glasilo Mlada Hrvatska (1908–09., 1911) te započeo intenzivniju književnu i književnokritičku djelatnost. Izvedene su mu jednočinke Tamara i Grijeh (1907) te povijesna trilogija o propasti hrvatskoga kraljevstva Mors regni (1908). U zborniku Hrvatska mlada lirika (1914) zastupljen je s devet pjesama. Za života su mu objavljene četiri knjige: drama Tamara (1907), zbirka pjesama Četiri grada (1913), pripovijesti Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini. Cjelokupni mu je književni opus objelodanjen zahvaljujući J. Benešiću (10 svezaka, 1942–43). Galovićevo je književno djelo s jedne strane utemeljeno u domaćoj književnoj tradiciji i prožeto pitanjima nacionalne opstojnosti, s druge pak participira u kozmopolitskom europskom estetizmu. Iako je njegov lirski izričaj ishodišno štokavski, posljednjih se godina života okrenuo zavičajnomu podravskomu kajkavskom idiomu. U štokavskoj lirici uglavnom slijedi Matoša i Vidrića, a u kajkavskom ciklusu Z mojih bregov (objavljen u Književnoj republici, 1925), koji se smatra vrhuncem moderne dijalektalne lirike, pokazuje izvorni talent. Iako je uglavnom varirao slične motive kao i u štokavskom pjesništvu (povratak, slutnja smrti, rastanak, nostalgija, prolaznost), zahvaljujući kajkavskom substandardu ostvario je izniman modernistički lirski diskurs, utemeljen na podudarnosti između izmjene godišnjih doba i cikličke promjene raspoloženja lirskoga subjekta. Galovićevo dramsko stvaralaštvo obilježavaju poznavanje domaće dramske baštine i stvaralački impulsi velikih imena onodobne europske drame (H. Ibsen, A. Strindberg, M. Maeterlinck, G. Hauptmann, L. N. Tolstoj, O. Wilde), napetost između realističke zamisli dramske radnje i destrukcije njezina kauzaliteta, žanrovski odabir jednočinke, simbolistička teatralnost, znatna uloga didaskalijâ i lirizam. Tematski je repertoar za svojih tridesetak drama našao u motivima ljubavi i smrti (Tamara), obraćenja grješnice (Marija Magdalena, 1912), tragičnih povijesnih događaja (Mors regni), seljačkoga (Pred zoru, Mati, 1908) i radničkoga života (Sodoma, 1911). Galovićevi pripovjedački početci uglavnom pripadaju realističko-naturalističkoj matrici (U jesenjem sutonu, 1907; U sutonu, 1908; Marica, 1908), a pomaci prema modernijim pripovjednim postupcima uočljivi su u noveli Svekar (1912) te posebice u pripovijestima Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), izrazito avangardističkih narativnih obilježja.

Galović, Fran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 17.10.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21131>.