Gasparini [~ri:'ni], Francesco, talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar (Camaiore, Lucca, 19. III. 1661 – Rim, 22. III. 1727). Nakon duge karijere svirača i skladatelja u Rimu, preselio se u Veneciju (1701–13), da bi potom, do definitivnoga povratka u Rim, boravio kraće vrijeme u različitim gradovima Italije. Održavao prijateljske veze s A. Corellijem (jedan od učitelja), A. Vivaldijem i G. Legrenzijem, a učenici su mu bili D. Scarlatti, J. J. Quantz, B. Marcello i dr. Istaknuti glazbeni pedagog, poznat po traktatu Gardiner, Praktički harmoničar za čembalom (L’armonico prattico al Cimbalo, 1708). Kao skladatelj cijenjen u svoje doba, osobito kao autor mnogobrojnih glazbeno-scenskih djela (50-ak opera, intermeci, oratoriji), kantata, madrigala, arija, ali i nešto instrumentalne glazbe. Stilski je Gasparinijeva glazba sinteza rimskoga baroka i kasnoga venecijanskog stila.
