struka(e):
Gentile, Giovanni
talijanski filozof, pedagoški reformator i političar
Rođen(a): Castelvetrano, Sicilija, 30. V. 1875.
Umr(la)o: Firenca, 15. IV. 1944.
ilustracija
GENTILE, Giovanni

Gentile [enti:'le], Giovanni, talijanski filozof, pedagoški reformator i političar (Castelvetrano, Sicilija, 30. V. 1875Firenca, 15. IV. 1944). Profesor filozofije u Palermu (1906–13), Pisi (1914–16) i Rimu (od 1917) te senator (od 1922), ministar obrazovanja u fašističkoj vladi (1922–24) i reformator talijanskoga školstva (1923), predsjednik Nacionalnoga fašističkog instituta za kulturu, utemeljitelj i ravnatelj (1924–44) Talijanske enciklopedije. Surađivao s Croceom u obnovi talijanske kulture zastupajući slobodarske ideale, poslije se s njim razišao. Ključna figura u teoretskom oblikovanju talijanskog fašizma. Smaknuli su ga talijanski antifašisti kao simbol fašističkoga režima. U filozofiji Gentile je fichteovac i hegelovac, tvorac krajnjega subjektivističkog i idealističkoga smjera »aktualnog idealizma« (aktualizma), po kojem je »misaoni čin« apsolutni temelj sve realnosti i time istodobno čista aktualnost. Umjetnost interpretira u duhu idealizma i romantičke filozofije kao moment jedinog i neodjeljivoga čina koji tvori život duha i to kao moment čiste subjektivnosti ili izravnog osjećaja, a konkretizira se i utjelovljuje u mišljenju ili filozofiji. Proučavao i etičko-političku prošlost Italije držeći da je dekadencija talijanske kulture rezultat prekomjernog individualizma svojstvenoga renesansi, dok fašizam, naprotiv, mora uključiti i preporod (talijanski Risorgimento) iz XIX. stoljeća. Glavna djela: Čin mišljenja kao čisti čin (L’atto del pensare come atto puro, 1912), Reforma hegelijanske dijalektike (La riforma della dialectica Hegeliana, 1913), Sažetak pedagogije kao filozofske znanosti (Sommario di pedagogia come scienza filosofica, I–II, 1913–14), Opća teorija duha kao čistoga čina (Teoria generale dello spirito come atto puro, 1916), Sustav logike kao teorije spoznaje (Sistema di logica come teoria del conoscere, 1917–21), Početci suvremene filozofije u Italiji (Le origini della filosofia contemporanea in Italia, 1917–23), Rat i vjera (Guerra e fede, 1919), Početci nove Italije (Albori della nuova Italia, 1923), Filozofija umjetnosti (Filosofia dell’arte, 1931).

Citiranje:

Gentile, Giovanni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gentile-giovanni>.