Ghirlandaio, Domenico

ilustracija
GHIRLANDAIO, Domenico, Pohod Marije Elizabeti, Pariz, Louvre

Ghirlandaio [girlanda:'io], Domenico (pravo ime Domenico di Tommaso Bigordi), talijanski slikar (Firenca, 1449Firenca, 11. I. 1494). Učio kod A. Baldovinettija, pod čijim je utjecajem naslikao freske Život Sv. Fine u kolegijatskoj crkvi u San Gimignanu (1475). U Firenci vodio slikarsku radionicu (njegov je najpoznatiji učenik Michelangelo). Pod utjecajem A. Verrocchija nastale su freske u crkvi i refektoriju Ognisanti u Firenci (Sv. Jeronim u ćeliji i Posljednja večera, 1480). Nakon fresaka (Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji, 1481–82) u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli radio je svoja glavna djela: freske u kapeli Sassetti u Sta Trinità (Život Sv. Franje, 1483–85) i ciklus prizora u kapeli Tornabuoni crkve Sta Maria Novella (Život Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja, 1486–90). Majstor biblijsku radnju smješta u interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima quattrocenta, a likovi, odjeveni u svečano ruho onoga doba, portreti su njegovih suvremenika. Uz freske radio je oltarne slike (Poklonstvo pastira, 1485., s očiglednim utjecajem H. van der Goesa; Pohod Marije Elizabeti, 1491) i pojedinačne portrete (Giovanna Tornabuoni, 1488; Djed s unukom, 1480/90).

Ghirlandaio, Domenico. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21894>.