Gielgud [gi'lgud], (Arthur) John, britanski glumac i kazališni redatelj (London, 14. IV. 1904 – Wotton Underwood, Aylesbury, 21. V. 2000). Školovao se na londonskoj Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti (RADA); od 1929. nastupao u kazalištu Old Vic, 1930. ulogom Hamleta, koju je od tada tumačio više od 500 puta, postao vodeći interpret Shakespeareovih likova (Romeo, Rikard II., Macbeth, Prospero, Antony). Jedan od vodećih britanskih kazališnih glumaca XX. st., s kojim se uspoređuju jedino Laurence Olivier i Ralph Richardson; od 1932. režirao i u kazalištu. Svoju družinu, posvećenu izvedbama klasičnih repertoara, osnovao je 1937. u Queen’s Theatreu, a nastupao je i na Broadwayu. Na filmu je debitirao 1924., no kako je bio, za film, neatraktivna izgleda, češće je nastupao tek od 1960-ih do smrti, gotovo isključivo u izrazito karakternim ulogama; za ulogu batlera u filmu Arthur (Steve Gordon, 1981) nagrađen je Oscarom za sporednu ulogu. Ostale značajnije uloge: Tajni agent (Secret Agent, Alfred Hitchcock, 1936), Julije Cezar (Julius Caesar, Joseph L. Mankiewicz, 1953), Richard III (L. Olivier, 1956), Becket (Peter Glenville, 1964), Ponoćna zvona (Chimes of Midnight, Orson Welles, 1965), Galileo (Joseph Losey, 1975), Providnost (Providence, Alain Resnais, 1977), Dirigent (Andrzej Wajda, 1979), Vatrene kočije (Chariots of Fire, Hugh Hudson, 1981), Gandhi (Richard Attenborough, 1982) i Prosperove knjige (Prospero’s Books, Peter Greenaway, 1991). Viteški naslov (Sir) dodijeljen mu je 1953.
