Gomboš, Stjepan, hrvatski arhitekt (Sombor, 10. III. 1895 – Zagreb, 29. IV. 1975). Arhitekturu završio u Budimpešti (1921); od 1922. djelovao u Zagrebu, gdje je radio u atelijerima R. Lubinskoga i H. Ehrlicha, 1931–41. zajedno s M. Kauzlarićem, s kojim je sudjelovao na izložbama umjetničke skupine Zemlja. Godine 1946–51. bio je ravnatelj projektnoga biroa te do 1962. direktor Arhitektonsko-projektnog zavoda »Plan«, a 1950–54. nastavnik na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. U projektima S. Gomboša osobita je pozornost posvećena volumenu i plohama građevina te konstruktivnim i funkcionalnim elementima. Ističu se stambene (Bratimska blagajna, Ul. kneza Mislava 18 i 20, 1929; Petrinjska 11, 1932; Maksimirska 4, 1933; Boškovićeva 24, 1935; Brešćenskoga 7, 1938., sve u Zagrebu), stambeno-poslovne (Zvonimirova 17, 1938., u Zagrebu) i javne zgrade te vile u Zagrebu (Novakova ulica 15, 1932., i 24, 1936; Zamenhofova 9, 1936), na Hvaru, Korčuli (1933) i Koločepu (1938). – U poraću je Gomboš projektirao pretežito objekte industrijske arhitekture (Prvomajska u Zagrebu, »Đuro Đaković« u Slavonskome Brodu). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970).
