goniometar

goniometar (gonio- + -metar), instrument za mjerenje kutova. Različiti tipovi goniometra primjenjuju se u navigaciji, geodeziji i topografiji, kristalografiji, antropologiji itd. – U navigaciji se za određivanje položaja broda ili zrakoplova često primjenjuje radiogoniometar, uređaj za određivanje smjera iz kojega se primaju radiovalovi (→ radiogoniometrija), a na brodovima se goniometrom također naziva i smjerna ploča, tj. navigacijska naprava za mjerenje kutova u ravnini obzora. Hidroakustički goniometar služi za određivanje položaja izvora podvodnoga zvučnog signala, npr. signala s podmornica ili brodova (→ sonar). – U geodeziji je goniometar općenit i malo upotrebljavan naziv za instrumente za mjerenje kutova. Pri izmjeri zemljišta, za određivanje magnetskih azimuta i mjerenje kutova upotrebljavao se instrument koji je bio poznat pod nazivom goniometar-busola (kompasni teodolit). Suvremena inačica tog instrumenta, digitalni goniometar, danas se primjenjuje za vojne namjene. Najčešće ga uz elektronske uređaje za određivanje azimuta i elevacije sačinjavaju i laserski daljinomjer, noćni vizir i GPS-prijamnik, koji spregnuti u sustav omogućuju određivanje položaja cilja, upravljanje i korekciju topničke paljbe i sl. – U kristalografiji goniometar služi za mjerenje kutova što ih međusobno zatvaraju plohe kristala. Za mjerenje krupnijih kristala može se upotrebljavati kontaktni goniometar, s kracima koji se prislanjaju na kristal. Prvi takav goniometar konstruirao je francuski mineralog Arnould Carangeot 1783. Dvokružni refleksni goniometar mjeri kutove s pomoću svjetlosnih zraka odraženih s ploha kristala. Jednokružni refleksni goniometar, osim za mjerenje kutova, služi i kod mjerenja indeksa loma metodom najmanjeg otklona.

goniometar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22657>.