struka(e):
Granados, Enrique
španjolski skladatelj i pijanist
Rođen(a): Lérida, Katalonija, 27. VII. 1867.
Umr(la)o: na Atlantiku, 24. III. 1916.

Granados [grana'δos], Enrique, španjolski skladatelj i pijanist (Lérida, Katalonija, 27. VII. 1867na Atlantiku, 24. III. 1916). Studirao u Barceloni glasovir (F. Jurnet, J. B. Pujol) i skladanje (F. Pedrell). Nakon usavršavanja u Parizu (C. de Bériot) vratio se u Barcelonu, gdje je djelovao kao koncertni pijanist i glasovirski pedagog (Académia de Música). Godine 1900. utemeljio Društvo za klasične koncerte (Sociedad de Conciertos Clásicos). Osim solistički, nastupao u znamenitim duetima sa C. Saint-Saënsom, J. Thibaudom, P. Casalsom i dr. Utopio se 1916. u Atlantiku na povratku iz SAD-a, kada je njegov brod torpedirala njemačka podmornica. Granados je uz I. Albéniza i M. de Fallu najbolji skladatelj španjolske glazbene moderne. Granadosov je stil mješavina različitih utjecaja europskog romantizma (F. Chopin, R. Wagner, E. Grieg, donekle i C. Debussy i verizam) i španjolske pučke glazbe. Glavni dio njegova skladateljskoga opusa tvore skladbe za glasovir, plesovi i minijature različitih profila, među kojima su najznačajnije Goyescas (1911), nadahnute Goyinim platnima. Ostavio je i vrsne solo pjesme, nešto komorne glazbe, nedovršenu simfoniju Dante i nekoliko simfonijskih pjesama. Drugo su najvažnije Granadosovo skladateljsko područje glazbeno-scenska djela (ukupno 11), među kojima se ističu zarzuela María del Carmen (1898) i Goyescas (1916).

Citiranje:

Granados, Enrique. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/granados-enrique>.