Grisogono

Grisogono [grizo'~], splitski plemićki rod. Njihovo zajedničko podrijetlo sa zadarskim rodom Grisogono nije potvrđeno vrelima. Prvi članovi roda spominju se od XIII. st. (Martin Grisogon, Franjo Martinov, Prvoslav Franjin). Obnašali su dužnosti u Splitu: Prvoslav (sudac i egzaminator, prva polovica XIV. st.), Ivan Prvoslavov (sudac, sindik i izaslanik splitske komune, u. oko 1385); Antun Ivanov (rektor 1395., 1413. i 1418) prvi je član roda zabilježen s prezimenom Grisogono (1395). Njegov brat Lovro (spominje se 1410–20) posljednji je rektor autonomnoga Splita prije uspostave mletačke vlasti 1420. Među Lovrinim sinovima ističu se Ivan (opat benediktinskoga samostana sv. Stjepana, u. 1420) i veliki knezovi Poljica Rajnerij i Mihovil (polovica XV. st.). Potkraj XV. i na početku XVI. st. spominju se soprakomit splitske galije Mihovil (druga polovica XV. st.) i sudionik protuturskoga rata Petar (poginuo 1508). Tijekom XV. st. rod se dijeli na više ogranaka; odvjetci su jedne grane Kornelije, pouzdanik na dvoru kralja Sigismunda na početku XV. st., te Jakobina, osnivačica Opatičkoga kaštela (poslije Kaštel Gomilica) 1513. Od XVI. st. ističu se potomci roda potekli od Prvoslava Franjina: pukovnik, vitez sv. Marka Ivan, njegov sin teološki pisac Lovro, vojni zapovjednik splitskoga područja Lovro (druga polovica XVII. st.), liječnik Lovro (druga polovica XVIII. st.) i dr. Serdar Prološca (1777) i Imotskoga (1778), odvjetnik Toma (1759–1849), dobio je 1822. zajedno s drugim članovima roda od austrijskih vlasti priznanje plemstva. Njegov je brat Mihovil bio serdar u Vrgorcu (1774), a braća Franjo i Antun spominju se kao upravitelji na Šolti i Čiovu. Stanislav Juraj bio je zapovjednik bataljuna u austrijskoj vojsci (1797–1805). Potkraj mletačke uprave Dujam je bio kapetan splitskoga područja, 1809. i 1813. zapovijedao je francuskim postrojbama u Klisu; 1841. upravitelj je carine i državnih dobara splitskog okruga. U XIX. st. djelovao je Petar Marija, sin Tomin, tajnik splitskog Okružnoga poglavarstva, pisac prigodnih pjesama i počasni član dviju talijanskih akademija. U drugoj polovici XIX. st. djelovao je Tomo, sin Franjin, pretur u Vrlici (1858–59) i u Stonu (1868); njegov je brat policijski komesar Marko. Unuci Petra Marije pripadaju idućoj grani roda Grisogono. Potomci njegova sina Tome političari su jugoslavenske orijentacije Ivo (1871–1945), koji je kao političar nijekao kontinuitet hrvatske državnosti i svrstavao se među one koji su se sustavno borili protiv svega što je hrvatsko, i Prvislav (1879–1969), koji se kao političar zauzimao za političku koncentraciju u Dalmaciji na načelu istovjetnosti Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon uvođenja diktature pristao uz režim i kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Njegova su braća časnik Toma Oskar (1885–1944) i pedagog Kvintilijan. U XX. st. istaknutiji su potomci pijanistica Ena Grisogono-Iveta (1897–1982), profesor matematike i fizike u Splitu i Zadru Lav (1884–1971), strojarski inženjer Petar, pjevačica Irma Grisogono-Demoris (1917–2015) i dr.

Grisogono. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23425>.