struka(e):
Henrik III.
njemački kralj i rimsko-njemački car
Rođen(a): ?, 28. X. 1017.
Umr(la)o: Pfalz Bodfeld u Harzu, 5. X. 1056.

Henrik III. (Crni), njemački kralj i rimsko-njemački car (?, 28. X. 1017Pfalz Bodfeld u Harzu, 5. X. 1056). Sin cara Konrada II. Salijca i Gizele Švapske. Bavarski vojvoda od 1027., a švapski od 1038., te od iste godine kralj Burgundije. Otac ga je dao okruniti za njemačkoga sukralja 1028., a samostalno je počeo vladati nakon očeve smrti 1039. naslijedivši tada i njegove naslove koruškog vojvode i kralja Italije. Prisilio je 1041. češkoga kneza Břetislava I. Premyslović (koji je vladao i Poljskom) da prizna njegov suverenitet, 1044. na ugarsko je prijestolje vratio svrgnutoga kralja Petra Orseola, koji je zauzvrat dao Henriku prisegu vazalske vjernosti, a 1045. ratovao je protiv Gottfrieda Lotarinškoga te privremeno uspostavio kontrolu nad Lotaringijom. Zagovornik reforme Crkve, pri pohodima u Italiju svrgnuo je pape Benedikta IX., Grgura VI. i Silvestra III., uklonio na sinodi u Sutriju i Rimu shizmu te postavio za papu bamberškoga biskupa Siudgera (Klement II.), nakon čega je izabran i okrunjen 1046. za rimsko-njemačkoga cara. Stekavši presudan utjecaj na papinske konklave, poslije je još dvaput postavljao pape (Damaza II. i Leona IX), a iz njegovih odnosa s papinstvom proizišla je dugotrajna borba za prevlašću između careva i papa (»borba za investituru«). Pokrenuo je neuspješne vojne pohode na Ugarsku 1051–52., sukobivši se s kraljem Andrijom I. u pokušaju da ostane vrhovni gospodar Ugarske. Mir s Ugarskom uspostavio je udajom svoje kćeri za Andrijinog sina Salamona.

Citiranje:

Henrik III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/25011>.