struka(e):

hiperon (hiper- + [elektr]on), subatomska čestica građena od tri kvarka od kojih je barem jedan čudni (strani, s-kvark), a druga dva mogu biti obični kvarkovi koji čine protone i neutrone: gornji (u-kvark) i donji (d-kvark). Hiperoni su otkriveni u razdoblju od 1947. do 1964. Nazivani su po grčkim slovima: lambda hiperon (Λ0), tri sigma hiperona (Σ+, Σ0 i Σ), dva ksi hiperona (Ξ0 i Ξ) i jedan, posljednji otkriveni, omega hiperon (Ω). Imaju polucjelobrojni spin i pridržavaju se Fermi-Diracove statistike. Međudjeluju jakom nuklearnom silom. Njihovo je vrijeme poluraspada oko jedna desetinka nanosekunde, a najčešće se raspadaju na lakše hiperone, protone, neutrone i mezone (npr. Ω → Ξ0 + π, Ξ0 → Λ0 + π0, Λ0 → p+ + π, Σ+ → n0 + π+). Svaki od sedam hiperona ima odgovarajuću antičesticu.

Citiranje:

hiperon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hiperon>.