Hittorf [hi'tɔrf], Johann Wilhelm, njemački fizičar i kemičar (Bonn, 27. III. 1824 – Münster, 28. XI. 1914). Doktorirao (1846) na Sveučilištu u Bonnu. Bio je profesor na Sveučilištu u Münsteru (1847–89). U fiziku je ušao preko elektrokemije, proučavajući gibanje iona prouzročeno prolaskom električne struje kroz otopinu. Godine 1853. otkrio je da se različiti ioni mogu gibati različitim brzinama i uveo pojam prijenosnoga broja. S Juliusom Plückerom istražio je s pomoću elektronskih cijevi spektre mnogih kemijskih elemenata. Otkrio je da alotropne modifikacije mogu dati različite spektre. Proučavao je prolaz električne struje kroz razrijeđene plinove i u tu je svrhu konstruirao poseban uređaj (Hittorfova cijev). Primijetio je da se, kada se između katode i osvijetljene strane cijevi nalazi bilo kakav predmet, pojavljuje sjena toga predmeta, tj. da se u odsutnosti magnetskoga polja katodne zrake šire pravocrtno (1869). Bio je član francuske Akademije znanosti od 1900.
Hittorfov prijenosni broj (znak t– i t+) relativna je mjera brzine kojom se ion nekog elektrolita pri elektrolizi giba prema anodi, odnosno katodi; dan je omjerom brzine aniona v (ili kationa u) i zbroja brzina aniona i kationa, tj. Hittorfov prijenosni broj aniona: t– = v/(u + v) i Hittorfov prijenosni broj kationa: t+ = u/(u + v), gdje je t– + t+ = 1. Primjerice, u otopini natrijeva klorida (NaCl) u vodi jednak je broj pozitivnih iona natrija i negativnih iona klora. Ioni klora imaju veću električnu pokretljivost te stoga prenose više od polovice električne struje.
